Magnet za stvari

Znate kako je vrlo lako priuštiti si toplu kupku, umotati se u deku i smjestiti se ispred laptopa pokušavajući dočarati piscima kao sto ste vi trenutno stanje. Ne znate. Saznajte. Mnogim ljudima se desi tu i tamo koja nesreća, taman dok ste žurili na posao uvalili ste se u promet iz kojeg ne možete izaći (kako objasniti šefu, zašto niste poslušali unutarnjeg sebe i sto zavrzlama) ili ćete pak pokušavajući dobiti novu frizuru spalit kosu ili će vam se pas popišati na novokupljeni tepih. Sve su to oni loši trenuci u našim životima i uhvati vas možda jedan, dva takva, uvrh glave tri. Meni je počelo tako što sam krenula s prepirkama s gospodinom NE razumijem te, nakon toga sam ostala s puknutim kvačilom nasred brda da bi se to nastavilo s polomljenim ekranom na mobitelu, puknutim krevetom i da, nema tople vode u potrebnom trenutku. Sve u svemu tehnologija me napada ovih dana, razmišljala sam da se polijem svetom vodom ili pak odem kod istjerivaca vragova jer ocito me nesto stisce ( znam da ste se grohotno nasmijali na ovo ). Ne zaboravimo naravno da u četvrtak imam usmeni kod gospodje MOJE DIJETE IMA 11 GODINA I TO STO VI UCITE JE NJOJ SMIJESNO, da mala jos nije ni u srednju krenila. Mislim da ni google ne zna odgovor kako u kriznim godinama pronaci odgovarajuci put, jer svi putevi su zavedeni, a ljudi odavno prestali biti ljudi.

Odjavljujem se s tuznim mahanjem.

Pod uspavanim nebom

Kolodvor, onaj tipični jesenski povjetarac, negdje u Hrvatskoj na peronu s koferom u rukama i sa željama većim i od zvjezdanog neba. Mislim da još uvijek osjetim kakav je adrenalin bio ne u srcu nego pod mojim nogama, koliko sam jurila daleko od Hrvatske od sve te silne buke i prašine. Ostaviš iza sebe mnoge puteve, ciljeve, uspomene i ne planirano stupiš na tuđe tlo, kao totalni stranac. Mislim da sam tek sad naučila one profesorove riječi iz knjige Uvod u pravu, saznanje tko je stranac iliti osoba bez državljanstva. Mada me ovo naučila i puno većem značenju od riječi stranac, jer ovdje u Londonu nisi samo; ovdje moraš biti i sumoborac, nazvala bih to tako jer tragajući za ovim gradom vidjela sam mnoge zidine, prazne zidine bez smijeha, bez radosti i prijatelja, bez obitelji i slobode. Pomisliš da si ušao u ono kameno doba gdje je svakome dodjeljena neka uloga i u toj ulozi ti trebaš dati ono najbolje od sebe, a uloga nije puno tek čisto kralj ili rob ili nekim čudom vitez bez oklopa ( vidno nisi preživio). Ne osjetiš ovdje politiku nego se uklopiš u nju. Jedino se pomoliš svaki dan da ne izgubiš i ono malo sebe u svim tim zidinama jer vjerujem da rijetko tko tko se izgubio uspio se pronaći, jer ne kažu bezveze da tko jednom stupi u London ne vraća se, praktički te progutaju sve te siline predrasude i zidine. Da vidjela sam mnoga bogatstva, mnoga luksuzna mjesta i mnoga skupa auta, ali nigdje toplinu grada; samo nervozu, žurbu i tko će skupiti više para. Šteta dalo bi se uživati i u lijepim krajolicima. Misli me ponovo vraćaju na toplinu rodnog grada i toplinu najdraže mi države, labudove, travu i ono malo ljudskosti što još uvijek postoji na zemaljskoj kugli. Ne uklopiš se negdje i lagano izumireš, ovdje svi žive za sate nakon posla dok tugu i samoću ubijaju u kapljicama alkohola ili na nekim nemogućim provodima, radeći od sata do sata od mjeseca do mjeseca kako bi si mogli priuštit odmor negdje u drugim zemljama i vraćat se na opet staro mjesto. Nije to život, i nebo je uspavano takvim ritmovima ljudskog hodanja. Željela sam tako mnogo, ali ne u ovoj zemlji. Nije ovo obećana zemlja, ovo je zemlja robova pod uspavanim nebom.

Oznake: Putovanja